Tekst: Žaklina Majetić Mufić
Na jednoj od nedavnih proba Školskog zbora Brezice dogodio se trenutak koji ćemo dugo pamtiti. Bio je to susret koji nas je podsjetio na pravu snagu glazbe – onu koja nadilazi sve prepreke, pa i one koje se na prvi pogled čine nepremostivima.
Na našu probu stigao je poseban gost, naš dragi sugrađanin Slobodan Juričić. Njegova prisutnost nije bila samo posjet već snažna poruka i inspiracija za sve članove zbora. Slobodan se, unatoč izazovu gluhonijemosti, aktivno uključio u naš rad i pokazao nam nešto zaista posebno.
Kroz jezik gluhonijemih prenio nam je stihove jedne pjesme koju trenutno pripremamo – pjesme čiji naziv ovom prilikom ostaje mala tajna. Taj trenutak bio je tih, ali istovremeno izuzetno snažan. Bez izgovorene riječi, uz pokret ruku i izražaj lica, pjesma je dobila novu dimenziju i dubinu.
Za članove zbora ovo je bilo više od obične probe. Bio je to susret s drugačijom perspektivom, prilika za razumijevanje i osvještavanje da prepreke često postoje samo u našim mislima. Glazba, kao univerzalni jezik, pokazala se sposobnom povezati nas sve – bez obzira na razlike.
Slobodan nas je podsjetio da se pjesma ne mora samo čuti – ona se može vidjeti, osjetiti i doživjeti na mnogo načina. Upravo u tome leži njezina ljepota i snaga.
Ova posebna proba ostavila je dubok trag u svima nama. Naučili smo da zajedništvo, razumijevanje i otvorenost mogu srušiti svaku barijeru. A možda najvažnije od svega – shvatili smo da prava glazba dolazi iz srca i uvijek pronađe put do drugih.
Zbor Brezice nastavlja s probama, ali sada bogatiji za jedno vrijedno iskustvo koje će nas pratiti i inspirirati u svakom budućem nastupu.