Goransko dijalektalno sijelo

Učenici 7. razreda naše škole i ove su godine sudjelovali na tradicionalnom Goranskom dijalektalnom sijelu čiji je domaćin bila Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko. Mateo Bonjšak, Patrik Jurčević, Gabriel Kordiš, Borna Podobnik, Boris Svetličić, Ivano Bajt i Ema Mufić predstavili su se svojom pjesmom na ravnogorskom govoru Šuma. Učenici koji su izvorni govornici našeg govora predstavili su stvaralaštvo na ravnogorskom, a Ema je otpjevala dijelove poznatih pjesama Ki je Rauna Gara i Suza Gorana. Dijalektalno sijelo je odlična manifestacija koja njeguje bogatstvo naših goranskih govora i prilika da zajedno međusobno čujemo naš goranski kaj. Sretni smo što učenici njeguju svoj zavičajni govor i time sudjeluju u očuvanju naše baštine.

ŠUMA

(Tam ki sa šume velike i črne

tam ki sa tranki zeleni i plovi

tam ki sa stoze damače i paznote

tam je Rauna Gara

Josip Zvonimir Čadež Lala)

Iz našga mesta

gre bela cesta.

Ana nas vleče

u šume i griče.

Tam tički papivaja

rošce cvodeja

srnice paseja.

Paglej!

Grone toncaja

listje šuška.

Mičken cvet na padu se sromi

Lep je ku i loni.

Mogla se uzdigova

sunce pa amol pakazova.

Paslušej!

Tam deleč vouki zavijaja

gar pa stoblam se veverce skrivaja

userud kosi letija

matarerčki frlija.

Nekad sa se slišal kirijaši, kojni

skire, zabival haki.

Dans tega več ni

maturka bruji.

Ka hudim pa šumi

srce se puni

srce se smeje

sunce me greje!

Znom da me ana ima rad

u ne bom vavik biu mlad.

Šume šumija

i tihu papivaja

da čuvat ih morama

ane nas use prusija.

(Snivaj šumo goranska

san o slavi vjekova,

sjaji suzo svakog Gorana

ko snijeg Gorskog kotara

Davor Grgurić)

Skip to content